Smanji tekst Resetiraj tekst Povećaj tekst
Zemljopis
E-mail
Ispis
PDF

 

Reljef i geološka građa

Ovo područje šira je kontaktna prijelazna zona između dvije osnovne mikroregionalne cjeline: brežuljkastog gornjeg Međimurja i nizinskog donjeg Međimurja.

Područje Općine u cijelosti je tzv. pleistocenska ravan blago nagnuta od zapada prema istoku. Najveće apsolutne visine su na zapadu 188,9m n.m., a najniže na sjeveroistoku 161,8m n.m.

Pleistocenska ravan slična je donjem Međimurju i smatra se njenim sastavnim dijelom. Područje Općine zajednička je tvorevina Drave i Mure, odnosno zajedničke terase i aluvija dviju rijeka. To je morfološki znatno izraženija viša zona, tj. starija riječna terasa (stariji virm) za razliku od reljefno najnižih, geološki najmlađih holocena (aluvijalni) naplavnih nanosa uz tok rijeke Mure.

Za seizmičku rajonizaciju značajni su potresi intenziteta jačeg od šestog stupnja po MCS skali (Cvijanović i dr. 1972.). Na osnovi seizmoloških studija, te prostornih i vremenskih analiza seizmičkih aktivnosti na širem području, utvrđeno je da se područje Općine nalazi u zoni maksimalnog seizmičkog intenziteta VII stupnja po Mercalli-Cancani-Sieberg skali. Najvažniji čimbenik za određivanje seizmičnosti nekog područja je utvrđivanje mjesta epicentra potresa, koja se najčešće podudaraju s glavnim tektonskim linijama.

Tlo

Sastav geomorfoloških grupa tala (skup lito–geoloških, reljefnih i hidroloških osobina tla, uz utjecaj klime) bitno utječe na rasprostiranje vegetacije i način iskorištavanja zemljišta.

Na pleistocenskoj ravni najveće površine zauzimaju podzolirana tla. To su padalinama dosta isprana glinasto-ilovasta i pjeskovito-ilovasta tla (sjeverni dio). Relativno su plodna, pa su većinom pod oraničnim kulturama.

Za analizu pedogenetskog sastava na području Općine utvrđeno je šest glavnih tipova tla i to: humusno silikatno tlo, euterično smeđe tlo (euterični kambisol), umerizirano ili lesivirano tlo (luvisol), fluvijalno ili aluvijalno tlo (fluvisol), disterično smeđe tlo (distrični kambisol), fluvijalno livadsko (humofluvisol).

Hidrografija, hidrogeologija

Na području Općine u hidrografskom smislu prisutne su podzemne vode, tekućice (potoci i kanali) i akumulacije.

Podzemne vode

vode01Dio oborinskih voda i dio voda iz površinskih vodotoka infiltrira se u podzemlje i tvori značajne zalihe podzemnih voda. Voda se akumulira u aluvijalnom vodonosniku međuzrnske poroznosti koji nadilazi regionalne okvire, to je prostor u međuriječju mure i drave koji seže od varaždinskih gorica do prekomurskih prostora u mađarskoj. Voda je visoke kvalitete i izdašnosti, te predstavlja jednu od najvećih prirodnih vrijednosti.

 


Na području Općine postoji niz uređenih vodotoka i dvije mikroakumulacije.

Zapravo, postoje dva podsliva uređenih vodotoka:

Potok Brodec

Potok kojem je izvorište u gornjem Međimurju, a kroz Općinu protječe u sjeveroistočnom dijelu, odnosno između istoimenog naselja (integrirano u Vratišinec) Brodeca i Vratišinca. Dalje potok teče kroz Grad Mursko Središće, te se poslije naselja Peklenica ulijeva u rijeku Muru. U Brodec se ulijevaju slijedeći uređeni kanali: Berek, Šperoula, Simploče, Vodenjak i kanal Pod Goricom. Potok je nažalost uređen, tj. kanaliziran.

Potok Jalšovnica

Ovaj potok skuplja vode uređenih vodotoka-kanala na cijelom preostalom području Općine istočno od županijske ceste Žiškovec-Vratišinec-Peklenica. Vode potoka Jalšovnice ulijevaju se u rijeku Muru kod naselja Križovec. U potok Jalšovnicu ulijevaju se slijedeći kanali: Grabernica I, II, Bakuc I-V, Pri Dobravi, Grmje I-V, Dobrava I-III, kanal Vajdiščak I, II. Potok je također kanaliziran.

Potok Brodec i potok Jalšovnica spadaju u sliv rijeke Mure.
potok-jalsovnica kanal02

 

Melioracijska odvodnja (kanali)

Melioracijska odvodnja (kanali) je dio sustava poboljšanja svojstava i sposobnosti tala za poljoprivrednu proizvodnju.
Kako je sustav odvodnjavanja poljoprivrednih površina efikasno odveo suvišne vode, pa u tome ponegdje i preko racionalne mjere, treba uvesti kod svake daljnje namjere intenzivne melioracijske odvodnje zaštitnu mjeru dokazivanja ekološke prihvatljivosti takvih zahvata.

Klimatska obilježja

Opće klimatske značajke Općine određene su pripadnošću ovog prostora široj klimatskoj regiji – Panonskoj nizini, što se očituje vrućim ljetima i hladnim zimama. Srednja godišnja temperatura zraka iznosi oko 10°C. Topli dio godine u kojem je srednja temperatura viša od godišnjeg prosjeka traje od sredine travnja do sredine listopada i poklapa se s vegetacijskim razdobljem.

Najtopliji mjesec je srpanj sa srednjom mjesečnom temperaturom od 19°C, a najhladniji siječanj sa srednjom mjesečnom temperaturom od –1°C i jedini je mjesec u godini čija je srednja temperatura niža od 0°C.

Godišnji hod količine oborina je kontinentalnog tipa s maksimumom u toplom dijelu godine (travanj do rujan) i sekundarnim maksimumom u kasnu jesen. Sušnih razdoblja nema. Ukupne godišnje količine oborina iznose cca. 900mm.

Tijekom godine snježni pokrivač se javlja između 45 i 50 dana (od listopada do svibnja). U prosjeku se može očekivati da je 21-28 dana snježni pokrivač visine 10cm i više.

Ovo područje je relativno bogato vlagom tijekom cijele godine. Prosječne mjesečne vrijednosti relativne vlage zraka su iznad 70%. U godišnjem hodu minimum se javlja u travnju (69-74%), a maksimum u studenom ili prosincu (85-86%).

Osnovna karakteristika režima vjetra je dominantnost vjetrova južnog i jugozapadnog, te sjevernog i sjeveroistočnog kvadranta. U toku godine najvjetrovitije je proljeće, a ljeto je godišnje doba s velikom učestalošću slabih vjetrova (oko 80%).

Godišnji hod količine naoblake ima maksimum zimi, a minimum u srpnju i kolovozu. Godišnje ima oko 55 do 60 vedrih i dvostruko više oblačnih dana. Vedri su najučestaliji ljeti, kad ih ima oko 8 do 9 mjesečno, dok ih u razdoblju od studenog do veljače gotovo i nema. U prosincu i siječnju je polovica dana u mjesecu oblačna.

Područje Čakovca sa cca. 2000 sati sijanja sunca godišnje (što otprilike odgovara i situaciji u Općini Vratišinec) spada u srednje osunčana područja Hrvatske. Najdulje mjesečno trajanje sijanja sunca je u srpnju (oko 9 sati dnevno), a najkraće u prosincu (oko 2 sata dnevno).

Na području Županije godišnje ima oko 40 do 60 dana s maglom, pri čemu se u siječnju javlja oko 10 dana s maglom, dok se u ljetnim mjesecima pojavljuje rijetko ili izostaje.

Mraz se javlja od rujna do svibnja, pri čemu je najopasniji onaj koji se pojavi u vegetacijskom razdoblju. Tuča se javlja prosječno jednom godišnje, a s najvećom se vjerojatnošću može očekivati da se to dogodi od svibnja do srpnja.

Posljednjih godina se primjećuju određene klimatske promjene, vjerojatno ne privremeno, te bi najnovija mjerenja i promatranja vjerojatno dala ponešto izmijenjene parametre za područje čitave Županije.